bosanski lonac

Dobrodošli na moj blog

25.10.2008.

Malo mi kasni MJESEČNICA....

 Uvod :

Neko je od kolega blogera jednom napisao (čini mi se da je bio Divjicvit, al' nisam siguran) – „ Zašto mora uvijek biti naslov ?“, a meni ponekad za post pored naslova tako nedostaju nadnaslov i podnaslov, pa onda zbog nedostatka prostora primjenjujem taktiku „vađenja“ kroz tekst posta...

 

Pa bi ovako onda izgledao nadnaslov:

ZBOG GRIPE ...

(a naslov):

 

... MALO MI KASNI MJESEČNICA

 

(a podnaslov):

 

Greške u statističkim podacima

  

 

      Ako se obilježavanje proteknuća godine dana od  nekog događaja naziva GODIŠNJICA, onda je nekakvom logikom jasno da se obilježavanje mjesec dana od nekog događaja naziva MJESEČNICA.

    E, ja sam ovijeh dana želio da  simbolično obilježim mjesečnicu od aktiviranja „Bosanskog lonca“ u najboljoj blogerskoj zajednici , tj. na blogger.ba.  Želio il' ne želio, malo sam zakasnio, zbog banalnog napada virusa gripe , koji je u prvom redu, kao i obično, poharao prvo djecu, pa ženu, a nakon nevjerovatnog otpora koji sam pružio, glumeći kako mi ništa nije i bauljajući po stanu , nosajući toplomjere i sirupe od pacijenta do pacijenta (kao npr. „Bitka na Neretvi – treći dio“),... (dobro ste pročitali- toplomjere - množina, jer kad nas u kući spopadnu prehlade i virusi , ne pomaže jedan toplomjer), dakle stali smo kod otpora... (ponekad me lektori pitaju  jesam li ikad čuo za tačku ? kao interpunkcijski znak...)...(ja baš volem zarez),,, dakle pružajući taj otpor i provjeravajući na sebi ispravnost jednog od toplomjera koji je stalno pokazivao povišenu temperaturu mog sinčića, shvatih da i ja imam preko 40 stepeni, i pomirih se sa činjenicom da slijedećeg dana nema ništa od bloganja i obilježavanja ovog malog jubileja, koji mi, moram Vam iskreno priznati, puno znači zbog podrške koju ste mi pružili.

    A u stvari , još uvijek ne znate u čemu je fol...

Fol je u STATISICI....

   Fol je u tome da se blog Bosanski lonac pojavio davno, davno prije i onda je „volšebno“ nestao sa scene, jer je dirao institucije i likove, koje izgleda nije smio dirati. Sve to se dešavalo u nezamjenjivom, monopolističkom okružju BH TELECOMA i njegove tzv. blog postavke  BLOGSPOT.BA. Jednostavno su nekom mediokritetu dali moju domenu, naziv , i zadatak da lupa gluposti u momentu kad je moj blog postao posjećeniji više nego što bi trebalo, i kad sam počeo da ih javno  „prozivam„ za masu gluposti koje se dešavaju na njihovom portalu.

   Onda su mi „uskratili-ukinuli“ pristup vlastitom blogu. No, neke od postova, uspio sam „reinkarnirati“ pa ću ih objaviti u dogledno vrijeme, samo da me gripa popusti.

  Šta se desilo dalje?

Jedan od blogera sa blogger.ba me spasio. Registrovao sam isti naziv bloga i primirio se skoro godinu dana. E sad, dođosmo do statistike...

„Statistika je grana primjenjene matematike koja se bavi analizom podataka“ stoji u jednoj od šturih definicija.

  Statistika bloga „Bosanski lonac“ autora Doronka, zvanično glasi :

    Blog postoji 386 dana, dnevna posjećenost 1,74 ........,,,,,,,(volem zareze,,,,,)

 

ISTINA GLASI  : (Il' što reko kolega blogger – jebeš statistiku...)  

     Dnevna posjećenost  : preko 20 posjetioca

     Broj postova: Skoro pa 1 dnevno

     Broj komentara: Skoro pa 2 po postu, mada se mnogi uzdržavaju od komentarisanja „ozbiljnih tema...“

NEMJERLJIVO...ili ono što se ne mere izmjerit'...( i nema cijenu !!!)

 

 Izvodi iz privatnih poruka i komentara...

   

   SenoritaBandida....“Dobro nam došao Doronko... i nemoj da odeš kad se naviknemo na tebe...“

   Divjicvit – što je odmah na svoj blog  postavila „Dođi – Parni Valjak“ , kad mi je to jako trebalo...( i nije mi se rugala što ja to ne znam)...

Aljosa- iz daleke Kanade, dobar , vjerujte mi , kad čujete izbor funky-a, biti će Vam sve jasno...

 Natasa002-  što je objavila moj post „Sve sam suze isplakao...“ u cijelosti i  na taj način još dalje prosula ljubav i pozitivnu energiju koju posjedujemo i svima onima koji imaju snage i razumijevanja da komuniciraju, a to su  između ovih koje sam pomenuo i slijedeći:mamaludica aljosaaljosa shizikashizika candygirl92candygirl92 edwir93edwir93 lowelyangelslowelyangels natasa002 BabyRapGirl imancicaimancica srcempisem asstrridasstrrid MehovicEminMehovicEmin nahlaaaaanahlaaaaa ned0ned0 enelichaenelicha ellichaellicha pcelica74pcelica74 berboberbo sexadictsexadict nanuskananuska, a takođe ne smem zaboraviti ni komplet listu svojih favorita a to su:

whoKilledBambi
PUTOKAZI MOG ŽIVOTA
SAMO OPUŠTENO
Izlog jeftinih mladića
When the Music's Over
Tišina
mirisdunja
~* *Toše, Ti Si Naš Andjeo**~
URBANO-SELO
♥♥Gromovi_na _dusa♥♥Tose Proeski♥♥
Soba s pogledom
This is where wild flowers grow
Ne nemoj mi prići
Bosanski život
Moje karikature
Zar nekoj moze da te zameni???...
BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
KremShnitica filozofira
Jukebox Babe
KALEIDOSKOP
zoka
bosniancook
United Colors of Plamenko
¤·٠ And LoVe said No •٠·
Crveno Proljeće (ovog bih najradije izbrisao jer mi je slagao puno toga)
Svaštara
Kozarački kuhar
POBIJEDI KARCINOM !
sjecas li se Sarajeva

    

 Dakle , sve sam ovo mogao strpati u dvije riječi: HVALA SVIMA !

 

Ako je ovo mjesečnica, mo'š mislit' kakva će biti godišnjica.....

 

     

  

 

22.10.2008.

Posljednji dan Miholjskog ljeta

Prođe pored mene tip u majici kratkih rukava, a ja opet k'o papak u debeloj majici dugih rukava i još jakna na meni, majica zbog jutarnje hladnoće, a jakna zbog džepova u koje stane sve živo što uvijek mora biti uz mene, novčanici, dokumenti , mobiteli , dječje zdravstvene knjižice, maramice, rezervna pelena i sl.
   Kakav predivan dan, a ja smrdim u kancelariji.
   Probat' ću pobjeći na vrijeme s posla... možda s klincima uspijem napraviti "sunčani đir"...

22.10.2008.

Život je Reality Show ...

prvi program reality show hajde pjevaj hajde pleši onaj se dere ko da se.. žiri ocjenjuje evo 10 evo 7 evo 9 evo 10 žiri pojma nema nekako ste ravni kaže u fol profesorica bruka i sramota operska diva filozofira priča a ništa ne kaže nikom ništa nije jasno meni je žao iskreno mi je žao što ste vi ovdje pazite morate sačuvati svoj glas onaj  u fol autor pokušava biti pametan i duhovit  voditeljica pleše baca se polugola valjda hoće da se probije za gole vijesti u susjednu državu orkestar je.. ih onaj  ko ih sastavi svak na svoju stranu onaj na klavijaturi ne može potrefit akorda strava zvuči kakofonija niđe veze i sve da kandidati i znaju pjevat ne mogu uz onu pratnju studio ko u kući u fol light show svjetli šareni se ona polugla dobro je dok sjedi kad se ustane kuku majko zovite glasajte šaljite poruke spasite svoje favorite povraća mi se okreći na drugi kanal tamo isto reality show malo plaču malo skaču ona trudna sretna što je trudna i mi sretni što je ona trudna i mama joj sretna budući guta knedle  onaj nesretan nije dobro pjevao nisu mu radili monitori zovite glasajte onaj voditelj izgleda okupo se napokon voditeljica u fol glumi kurvu skupu došle joj mušterije njih četri pet taman završili grupnjak ona sretna zadovoljna voditelj nesretan zaljubio se u kurvu a i show skup svi su dali puno para regionalni karakter malo snimaj probe malo spavanje malo trač švercaju alkohol neće da spavaju malo se skini malo se obuci opet neko plače profesor dobar dijeli pjesme ajde gotovo idu reklame ko je sponzor ko se reklamira nije niko lud vraćaj se opet na drugi kanal evo izgubljeni gdje su se izgubili u fol pričaju u fol face neke značajne treba neko ispast neće niko ispast trebamo ih bolje upoznat pa će neko ispast hajde glasaj hajde zovi meni opet muka idem piti malo kisele da mi želudac svari ovo što se ne može svarit žena me pita gdje ćeš ti bez gaća pa još pališ svjetlo bona to ti je realiti šou brzo ću ja neće me niko snimiti pijem vode malo mi je lakše sve je realiti šou šta si kupio koliko kesa nosiš šta si obuko šta si skino ko ti dolazi u goste ko ti ne dolazi što ti žena radi a ne mora  što ti djeca idu u onu školu a ne idu u ovu ova bliža ova bolja ova je naša ona je dalja kad si došao sinoć kući jesil' hodo pravo ili si malo teturo da se nisi s kim u kafani poguro jesil prljav il si čist sve se pazi sve se gleda  realiti je i straga i sprijeda imal išta pametno okreni program vidi vidi ne mogu da vjerujem padaju cijene pojeftinilo brašno pojevtinio benzin kod njih odma će i kod nas nisu mi ni oni daleko mogu i kod njih točit gorivo kad se naši prave ludi tj. prave budale od nas idem spavat dosta je realitija za danas gasi kutiju gasi svjetlo pali veš mašinu eno spremno sve samo uključi kad krene jeftina struja lijepo sanjaj ajde spavaj ...

21.10.2008.

Poslovica

       Muškarca u životu čekaju četiri dužnosti: stvoriti dom, steći sina, zasaditi drvo i napisati knjigu.
                Perzijska poslovica



    Prve tri dužnosti, hvala Bogu - ispunio. Na četvrtoj intezivno radim, zato sam malo "urjedio" sa postovima...

17.10.2008.

Vlak u snijegu

     Čini mi se da samo u našoj zemlji u dvadeset minuta vrijeme može ovako da se preokrene. Jutros sam razmišljao o majici kratkih rukava, jer jučer sam požalio što je ne imadoh na sebi, i zavidio onima koji su je imali na sebi. A onda , paf, kao da je neko pritisnuo taster, zamrači se sa svih strana i zahladi trenutno, kao da je neko upalio klimu na maximum (tj. na minimum -zavisi kako ko gleda). I poče mirisati na snijeg.
     Sjetih se pjesmice iz djetinjstva : " Kad se bratske ruke slože , sve se može, sve se može..."
Vlak u snijegu ... " Saperlot ", simpatični kondukter dobi nadimak po uzrečici koju je neprestano ponavljao kao poštapalicu u svim "dramatičnim" trenucima tog predivnog filma.
  "Kad se bratske ruke slože, sve se može..." I može, vjerujte mi. Cijeli dan slušam i pratim na radio Kameleonu tok akcije za prikupljanje sredstava za liječenje 38 -godišnje gospođe Ljiljane Kranjc, teško oboljele majke troje djece kojoj je neophodno i hitno potrebno liječenje u inostranstvu.
    Slušam i ponosim se što  živim u okruženju miliona plemenitih ljudi, koji su nesebično pomogli da se u veoma kratkom roku prikupe potrebna sredstva i da se Ljiljani Kranjc pruži šansa za nastavak života. 
   Nema smisla nikoga posebno spominjati, jer mnogi su dali svoj doprinos uspijehu ove humanitarne akcije, od kolega blogera, preko medija, političara, pa sve do onih najvažnijih - običnih ljudi koji ovoj zemlji daju neobičnu ljepotu i posebnost.
   Bog neka Vam svima podari zdravlje i sreću !
     U očekivanju prvih pahulja, evo nekoliko ilustracija uz naslov ovog posta...
    
   

14.10.2008.

Sine, večeras nećemo navijati za Tursku...(Naše, naše, naše II dio)

 

 

    Subotnje predvečerje, toplo, prekrasno, jedno od posljednjih lijepih ovogodišnjeg Miholjskog ljeta. Klinci su stigli kući neuobičajeno rano, oznojeni i prljavi kao i uvjek kad se vrate sa igrališta.

„ Šta će to biti, obično vas moram zvati pedest puta ?“- upitah začuđeno.

„ Ali, tata“-odgovori stariji sav zadihan – „ dok se istuširamo i večeramo, taman će utakmica, večeras igramo protiv Turske ! Pik ja se prvi tuširam !“

„Ja, ja, ja se prvi tuširam“-zarlauka mlađi sin.

„Bez galame, nije važno ko će prvi, na vrijeme ste ušli u kuću, skidajte se, složite stvari, ja odoh pripremiti večeru dok se mama vrati sa sekom iz šetnje“- ispalih u rafalu autoritativno.

 - „ Kako je bilo na fudbalu , jeste li pobjedili ?“ – dodadoh vadeći hranu iz frižidera.

 -  „Ma , razvalili smo ih, i to dvije utakmice, prvu smo ih dobili 6:1, a drugu 6: 2, dao sam pet golova“ – odgovori ponosno stariji- „ mogu li se napiti malo vode ?“

- „Strpi se malo, ne možeš, još si vruć !“

- „ Ajd , dobro , a samo da znaš braco u kupatilu pije vode, i to iz ruke i to hladne“- dodade mi ljutito, misleći da će mu „cinkanje“ brata nešto pomoći.

- „Halo, kojim jezikom govorim, ne možeš piti vode, tek si prestao piti antibiotike, a braco će dobiti, samo dok ga dohvatim...“

- „ Doboro, dobro...  a tata, tata za koga ćeš ti navijati večeras ?“ upita me.

- „Pa kako za koga, pa valjda za nas ! – odgovorih začuđeno“- „što me to pitaš?“

- „ Pa zato, kad su igrali Hrvatska i Turska, ti si navijao za Hrvatsku, a svi moji drugovi za Tursku“

- „A za koga će večeras navijati tvoji drugovi ?“- dodadoh.

- „Ma , ne znam, valjda za BiH, mali Mahir je na igralištu bio u dresu Turske, i kaže ja ću navijati za Tursku, a njegov tata se smije i kaže, Mahire, večeras bolan nećemo navijati za Tursku, već za NAŠE !“

- „ Svako ima pravo da navija za koga hoće, nemoj se s tim opterećivati, i hajd braco je završio furaj na tuširanje...“ – rekoh- „ požuri,večera je za pet minuta na stolu“.

 

                            ********

 

   Mamu smo jedva ubjedili da bi smo nas trojica htjeli gledati utakmicu. U stvari, ja uopšte nisam fan fudbala i gledanje utakmica smatram čistim gubljenjem vremena. Što bi rekla moja supruga: „ Blago meni, ti si fakat atipičan muškarac, ne gledaš utakmice, ne piješ pivo, nemaš stomačinu, ne hodaš po kafanama, ne švaleraš se...“

„ Dosta, dosta, nemoj da me urekneš ...“- dobacujem joj sa smješkom.

    Nisam izdržao ni dvadesetak minuta. Guraju loptu vamo - tamo, a meni pomalo dosadno. Baš bih jednu zapalio. Volim tu kasnovečernju cigaretu u kuhinji za šankom, uz prigušeno svjetlo stolne lampe, nekako izmeditiram protekli dan, posložim planove za sutrašnji... To mi dođe, k'o što bi se reklo „tabijat“ , u stvari neki samo moj sebični ritual u kojem si priuštim dozu od destak minuta uslovne samoće.

    Krici navijačkog oduševlenja razbiše uobičajenu večernju polutišinu. Tako je to kad živiš u gradskom naselju. Sve se čuje.Pretpostavio sam da je „pao gol“.

  „Turska je povela 1:0“ – pomislih. Na trenutak sam zaboravio ko igra. Još pamtim penale protiv Hrvatske, slavio se svaki pogodak Turaka, slavio se svaki promašaj Hrvata. „Bože, kako li se osjećaju moje komšije Marina i Vjeko“, - razmišljao  sam tad – „sigurno im baš i nije lako slušati euforično slavlje svojih komšija uzrokovano porazom Hrvatske ?“

Stariji sin utrča u kuhinju.

-„Tata, vodimo , Džeko, Džeko, požuri da vidiš reprizu, evo sad će , da vidiš kako ga je Džeko glavom „zarokačio“...

- „Tiše, bolan , jesi li normalan, pa znaš da mama uspavljuje seku !“ – odgovorih mu ljutitim šapatom  i krenuh da pogledam reprizu.

U hodniku začuh gunđanje iz dječje sobe. Galama je probudila kćerkicu.

-„ Ej, stišajte se više, jeb... vas utakmica, ako se ne primirite, vi ćete je uspavljivat', boli me briga, ja ću gledati film, a vi izvolite, pa vidite kao ćete...“ – supruga je opravdano gunđala u rafalu kroz odškrinuta vrata.

    Morao sam se vratiti na „tekmu“. Tek toliko da ih stišam ako opet padne neki gol. Umorni , zaspali su na poluvremenu. I supruga je zadrijemala uspavljujući bebicu. Odlična situacija za još jednu večernju cigaretu, i još desetak minuta „uslovne samoće“....

  Noć je ostala mirna, nije bilo slavlja. „Naši“ više nisu dali gol.

 

13.10.2008.

Frka, trka, ludnica......jednom rječju HAOS !

Evo, uz najveće napore nisam uspio završiti niti jedan post, mada sam žarko želio. Proleti mi dan k'o kometa. " Izvinjajem" se svima koji su danas neštro očekivali od mene. Biće sutra... sutra nikad ne umire ! evo "obečajem"... biće postova nećete stić' pročitat.

Vaš Doronko !
P.S.

Evo zakasnih po djecu u obdanište. Tete će mi spoinjati familiju....

11.10.2008.

Divno je nekom biti nešto...

   Nikad ne razmišljam o tome da li i ko čita moje postove. Nisam ni opterećen sa brojem posjeta, niti sa brojem komentara, a pogotovo sa tim hoću li nekome biti favorit. Pišem postove iz nekakve čudne potrebe da ono što mi se mota po glavi, uobličim i zabilježim u ovoj interesantnoj elektronskoj formi , koja je za kratko vrijeme postala veoma popularan vid izražavanja i komunikacije među milionima ljudi na našoj maloj planeti.
   Ne želim nikome dijeliti savjete, utjecati na nečije mišljenje. Drago mi je kad se nekom dopadne neka od mojih novela, veseli me kad putem komentara saznam da imam istomišljenike. Onda posjećujem njihove blogove , čitam postove i na neki, opet poseban način, živim i družim se sa dobrim ljudima, u ovom posebnom "virtualnom" svijetu blogerske zajednice.
   Pišem ovaj post sretan zbog jednog divnog čina, koji je jučer napravila kolegica blogerka "natasa002". Moj post "Sve sam suze isplakao..." o Tošetu Proeskom veoma joj se dopao i u cijelosti ga je uz navođenje izvora/autora i riječi pohvale , objavila na svom blogu "Gromovi na dusa  Tose Proeski". Podijelila je sa svim svojim prijateljima toplinu i ljubav koju sam krajnje iskreno pokušao da prenesem svima pišući taj tekst. Tim činom, dobio sam nove prijatelje. Ta gesta, još jednom mi je potvrdila, da Toše, iako nije živ, svojom energijom, ljubavlju i djelom i dalje spaja ljude na svijetu, i dalje provodi svoju najvažniju misiju : misiju mira i ljubavi među svima nama.

                                                          ***************
 Ovim putem želim se zahvaliti blogerki natasa002, i obavjestiti sve kolege blogere da bez ustezanja mogu, u koliko osjete potrebu i želju, moje postove objavljivati na svojim blogovima. Biće mi čast i zadovoljstvo, ako moje riječi , na bilo koji način pomognu bio kome.

09.10.2008.

Ćiza - bliza, stiže prava KRIZA !!!

 I dok se mi još zamajavamo sa izbornim rezultatima i ispraznom politikom, svijet sve jače pogađaju finansijski potresi, koji će se brzinom munje odraziti i na naše i onako skromne uslove života. Evo par blic vijesti koje su danas objavile svjetske agencije:

Američki ministar financija Henry Paulson upozorio je da će još neke banke propasti, unatoč financijskom paketu od 700 milijardi dolara namijenjenom upravo spašavanju američkog financijskog sektora. Paulson je pozvao na brzu implementaciju plana, no rekao je kako kriza neće završiti uskoro. Kako bi pomogli globalnoj ekonomiji, sedam centralnih banaka velikih svjetskih država jučer je smanjilo svoje kamate.

                                                              *******

Dvadesetak tisuća Hrvata, većinom Riječana i Istrana, provelo je jučerašnji blagdan u šopingu u Trstu i okolnim mjestima. Neuobičajena gužva zatekla je i pograničnu policiju pa se na Rupi i Pasjaku ulazilo u Sloveniju u tri kolone, a čekanje se oduljilo i na dva i pol sata. Naime, u nastojanju da što bezbolnije prežive velika poskupljenja hrane i odjeće, Hrvati pribjegavaju kupnji u Italiji gdje su određene namirnice kao i odjeća oko 30% jeftiniji.

                                                             *******

U svojoj najcrnjoj prognozi posljednjih godina Međunarodni monetarni fond objavio je da svjetsko gospodarstvo ulazi u najveću krizu te da su SAD i Europa već u recesiji ili na njezinu rubu. Rast svjetskog gospodarstva u 2009. procjenjuje se na svega 3%, što će biti najsporija stopa rasta u posljednjih 7 godina. Loše ekonomske i regulatorne politike glavni su razlog krize, a sada će globalno gospodarstvo morati platiti cijenu za to, poručuje MMF.

                                             ********

Usuglašenom akcijom središnjih banaka u Velikoj Britaniji, Švedskoj, Kanadi, Japanu, Kini i Švicarskoj spuštena je temeljna kamatna stopa, te sada u zoni eura iznosi 3,75%, a u SAD-u 1,5%. Ovo je prva takva zajednička akcija od 11. rujna 2001. Hoće li ova mjera biti dovoljna, pokazat će vrijeme, no prve vijesti su pozitivne: u Frankfurtu je zaustavljen pad vrijednosti DAX-a, a oporavila se i vrijednost dionica burze u Saudijskoj Arabiji.

 

U galeriji pogledajte nekoliko zanimljivih dokumentarnih fotografija sa tematikom krize 30-tih, koje je objavio ROUTERS .

08.10.2008.

Zaljubljenost je kao gripa...

...kada se pojave prvi simptomi, već je kasno za liječenje.

 

 

Ne znam dal' da ti poklonim dar,

Ili da ti poklonim sebe,

Kao san, kao dobar film

Ti se motaš oko mene...

 

Ne znam ko, ko bi mogao biti

Tako dugo blizu kraj tebe,

Ne znam ko, ko bi mogao biti,

A da te ne poželi za sebe ...

07.10.2008.

Doronko, ti si slijedeći !

 Dobio sam poruku sa prijetećim sadržajem :

        Sinoć na dalekovidnici si vidjeo kako završavaju oni koji se sa mnom zajebavaju. Ovo ti je zadnja opomena, ugasiću ti tvoj jeb... Bosanski lonac. Ako ne poslušaš, ti si slijedeći !
    Čika Ivo


                                             ****************    
         Stara narodna poslovica kaže : "Šut se sa rogatim ne bode". Kako ja volim narodne poslovice i smatram ih mudrim, ovim putem se izvinjavam Čika Ivi za nanesenu mu duševnu bol, i obećavam da ga više neću dirati. Jer druga stara narodna poslovica kaže : "U govna se ne dira !"

06.10.2008.

Status quo ili neka nama nas ...

 

 

Pred izbore:

    Narod je toliko ogorčen da niko neće izaći na izbore. Narod odlučno zahtjeva promjene. Narodu je svega dosta, a ponajviše ovih učmalih vlastosržaca.

                                                        ***

Poslije izbora:

   

   Odaziv birača značajno veći već prije dvije godine. Rezultati izbora - u glavnom bez promjena , nacionalne stranke zadržale vodeće pozicije....

 

Zaključak :

    

      Što je sigurno, sigurno je, ne volimo mi puno eksperimentisat'. Neka nama nas.

      Znam ja nas... Jebo ti nas !

06.10.2008.

Sve sam suze isplakao...


 

   Humanista. Umjetnik. Plemenit čovjek. Bezgraničnom pozitivnom energijom zračio je u svakom trenutku. Svaki njegov pokret, osmjeh, stih, odavali su biće koje je nesebično poklanjalo toplinu i ljubav svima oko sebe.

   Vrhunski umjetnik čije interpretacije nikoga nisu ostavljale ravnodušnim . Nije se plašio ostaviti lični pečat ni u izvornoj pjesmi, ni u operi, sve sa mjerom i lakoćom, samouvjereno pokazujući koliku ljubav gaji prema muzici. S radošću nam je poklanjao predivne trenutke i interpretacije koje su zasigurno zauzele značajno mjesto u istoriji muzike.

    Rušio je barijere, brisao granice. Bio je vjernik i svima je pokazao najljepši način prakticiranja vjere, bez ugrožavanja drugih i drugačijih. Skromno, tiho, bez pompe, u svom malom manastiru, sam sa sobom i sa Bogom, prikupljao je enrgiju i snagu, molio se za mir , sreću , zdravlje i blagostanje svih. Posebno je želio da pomogne svima onima kojima je pomoć bila potrebna.

    Svojim djelom uspio je ono što nisu uspjele stotine diplomata i političara. Ponovo nas je okupio, sve na jednom mjestu. Svi smo braća i sestre,bez obzira kojem Bogu se molimo. Razumijemo se bez obzira  kojim jezikom govorimo, jer govorimo univerzalnim jezikom kojem nas je on naučio...Govorimo jezikom ljubavi.

    Odali smo mu počast. Pjevali smo i plakali zajedno. Cijelo vrijeme sam imao osjećaj da je negdje tu kraj nas. Bio sam ubjeđen da je jako, jako blizu nas, da će se iznenada  svjetla ugasiti i da će se odnekud iz mase  pojaviti  i zapjevati onako kako samo on to zna...

    U stvari , bio sam u pravu. Toše je u nama ...može li biti išta bliže ?

06.10.2008.

Ah, što volem ponedeljnikom ...

...da se ulogiram, pa da blogiram. Prvo pročitam najnovije od mojih favorita, onda opalim po neki komentarčić, meni dragim blogerima poželim lijepu i uspješnu sedmicu, i bacim se na pisanje novih postova...

04.10.2008.

Tri put sam vidio Tita ! (treći dio)

Pamtim sve kao da je bilo jučer....

   Dočekah i 90-te, posljednji popis stanovništva i prve slobodne parlamentarne, demokratske izbore. Da, da, one demokratske izbore na kojima je Ejub Ganić(i) bio Jugosloven...

   Bio sam mlad, tek mi je bila 26-ta, ljuljale me oči širom promenade. Još uvijek sam bio naivno bezbrižan, nisam ni slutio šta nam se sprema. A i dobro me išlo tih godina, redao se uspijeh za uspijehom. Otvorio sam privatnu firmu, zahvaljujući Anti Markoviću i njegovom ekonomskom programu. Njemačka marka bila je sedam dinara. Para je bilo k'o šodera. Sve nam je bilo dostupno, od banana pa do tehnike. I ništa nije bilo skupo. Odjednom sam kupio dva televizora, kolor Samsung sa daljinskim upravljanjem, jedan mami, a jedan meni. Ah, da, dobio sam i vlastiti stan, već je bilo vrijeme...

   Volio sam život, mnogo sam putovao, imao sam puno prijatelja , neprestano smo se družili, dernečili od sumraka do zore. Sanjao sam predivne snove u boji, toliko lijepe da mi je svaki put bivalo žao kad se probudim. Sretno zaljubljen uživao sam u svakom trenutku života . Nije mi ni na kraj pameti bila ona narodna: „Sve što je lijepo, kratko traje...“

    Jednog popodneva zatekoh mamu zamišljenu pred televizorom. Znao sam taj njen zabrinuti izraz lica. Na programu su bili politički sadržaji:

           „Miris tamjana širi se Bosnom...“, bijaše antologijski šlagvort ucuganog profesora Nijaza.

     „Neće ovo ništa valjat' sine, ovo sa ovim strankama, sve će ovo na belaj okrenut'“- reče mi bez da sam je išta i pitao.

     „Ma daj mama, ne budi smiješna, kakve nacionalne stranke, pa svi će glasati za Markovića“-rekoh raspoloženo. „Ne može Markoviću niko lopte uzet', vidjećeš“- okrenuh na šalu da je oraspoložim.

    I stvarno sam tako mislio. U stvari to mišljenje sam bazirao na vlastitom „ispitivanju tržišta“. Deset od deset su izjavljivali da će glasati za Markovića, stotine, hiljade njih s kojima sam pričao na temu glasanja, svi do jednog su izjavili: „Za Markovića, naravno...“ Bio sam ubijeđen u pobjedu razuma .

    Ostao sam k'o popišan kad sam vidio rezultate izbora. Na zdravlje ! Izgleda da hiljade mojih prijatelja nisu glasale za onog za koga su rekli da će glasati. Izgleda da ništa ne izgleda onako kako izgleda.

    Mnoge od njih ispratio sam kad su odlazili.

       „Ti , fakat ostaješ?“- kroz suze mi reče Jasmina na aerodromu. Bio je to jedan od posljednjih letova.

       „ Ostajem...Mogu da biram kuda da odem, ali ostajem....ne možemo svi otići. A i vi idete bez veze, brzo ćete se vratiti, vidjećete da neće biti ništa, ma neće svijet dati, kakav rat.“

      „Budalo, tenkovi su oko Sarajeva“ – zajeca Sanja.

      „Šta misliš da će se neko usuditi da puca iz njih ? Pa tu su i posmatrači EU“- odgovorih naivno. Posljednji poziv za putnike .... Nisam ni slutio da posljednji put vidim ovih pet dragih ljudi. Zaplako sam tek na izlazu iz aerodromske zgrade. Kišne kapi davale su mi suport. Zašto se muškarci stide da plaču ?

                                                           ******************

       U blizini su se čuli rafali iz automatskih pušaka . I detonacije granata povremeno su parale uši. Na početku  su detonacije bile najglasnije. Poslije smo se navikli. Telefoni su još radili.

    „ Bili su mi sad nekakvi uniformisani, pretresli su mi čitav stan...“ – začuh komšijin prestrašeni glas sa drugog kraja žice -„... ako ti dođu na vrata obavezno im otvori, ili će oni sami provaliti...“ savjetovao me. Jaka detonacija zatrese prozore.Veza se prekinu.

      Struje nije bilo. Priđoh televizoru. Titova slika stajala je na istom mjestu već dvanaest godina.

      „Možda se ova slika neće dopasti ovima što će sada zakucati na vrata ?“- pomislih. „Možda je pametnije da je privremeno sklonim na sigurno ?“ –zaključih. Uzeh je u ruke, pažljivo, kao skupocjenu ikonu. Hiljade slika izvrti mi se pred očima u trenu. Otvorih ladicu i stavih sliku na dno. „Spavaj mirno“-rekoh sa sjetom.

    Divlja lupa po mojim vratima trgnu me iz misli. Stigli su bradati, uniformisani likovi.

                                Tako je bilo kada sam Tita vidio posljednji put...

      

    

 

04.10.2008.

Remind : Dan pred izbore

Počinje cirkus, smješe se klovnovi sa jumbo plakata...
Obećavaju nam život bolji, baš po našoj volji.
Počinje cirkus, da nije tragično bilo bi smješno...
Zar još neko ovdje ima obraza da nam obećava nešto ?

Narode, stoko nepregledna...Uvijek te prevedu preko vode žedna !

Počinje predstava, za prve redove već padaju glave...
Obećavaju nam prekrasan film, a čeka nas scenario užasa i strave,
Počinje tekma, u kojoj će oni sigurno da slave,
A mi ćemo opet dobiti "kratke rukave"

Narode, stoko nepregledna...Uvijek te prevedu preko vode žedna !

Sad samo treba da glasate za nas ! Mi smo Vam nada, mi smo Vam spas !
A poslije, šta Vam treba, dosta Vam je malo vode i korica hljeba,
Nije nas briga što ste gladni i što Vam se jede, pustite nas na miru , ko Vas je.. !

Narode, stoko nepregledna...Uvijek te prevedu preko vode žedna !

 

 

 

03.10.2008.

Malo šale , nije na odmet ...

Mujo rješava križaljku

Vrsta metala (4 slova): PLEH
Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB
Žensko dijete (3 slova): ONA
Najmanji troznamenkasti broj (3 slova): 000
Mjera za težinu (4 slova): UTEG
Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ
Morski greben (2 slova): MG
Sestrin muž (5 slova): SAFET
Zlato (2 slova): ZL
Biblijska lijenost (3 slova): POP
Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC
Dragi kamen (4 slova): MILI
Zajednica žene i muškarca (4 slova): STAN
Kokošji proizvod (4 slova): JUHA
Neizlječiva bolest (3 slova): KAP
Najzdravije pice (4 slova): PIVO
Telefonski poziv (3 slova): ZVR
Grad u Italiji (3 slova): TRS
Vrsta životinje s kućicom (3 slova): PAS
Nije gladan (3 slova): JEO
Vidi sliku (5 slova): JESAM
Svečano odijelo (4 slova): CRNO
Hladno oružje (3 slova): TOP
Mužjak vrane (6 slova): VRANAC
Kisik (1 slovo): K
Stanovnik Tirane (7 slova): TIRANIN

Doživljaj pri spavanju (3 slova): SEX


03.10.2008.

Pitalica

- Zašto se za Bajram nije pucalo kao prethodnih godina ?
- Štedi se municija !

30.09.2008.

Lehaim !

    Svim Jevrejima , a posebno članovima Jevrejskih zajednica BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Slovenije, najiskrenije čestitam Novu godinu - Rosh Hasanah.

                                       Lehaim !

30.09.2008.

Bajram Šerif Mubarek Olsun !

Dragi Muslimani,

neka Vam život bude ispunjen srećom , zdravljem i veseljem, nek mir vlada u Vašim srcima.

Bajram Šerif Mubarek Olsun !


Stariji postovi

bosanski lonac
<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

Provincijalka
Rekli su mi da je došla
iz provincije
strpavši u kofer snove
i ambicije

Drug je studirao sa njom
pa smo se najzad sreli ona i ja -
shvatih: Bože, ovo je sazvježđe
za nju provincija

Srce stade kao djete
da se otima
tražili smo se
po prethodnim životima

Ostavih iza sebe svet zablude
promašaje koji tište
prosto, lako
k'o neko beznačajno pristanište

O, da mi je da se
još samo jednom zaljubim
opet bih uzeo kostim
vječnog dječaka
i opet bih smislio
kako da prodangubim
dok ona ne sleti
niz hodnik studenjaka

Gorda, naspram podsmjeha
i spletki posljednjih
usamljeni galeb
iznad mora osrednjih

Riječi bi sve pokvarile
samo se ćutke
pokraj mene stisla
sami, svoji, izbjeglice iz besmisla

O, da mi je da se
još samo jednom zaljubim
opet bih gledao
niz kej kao niz prugu
i opet bih znao
da se u oblak zadubim
i čekao bih samo nju
ni jednu drugu

Napiši mi pjesmu, mazila se je
nisam znao da li ću umeti
riječi jesu moje igračke
cakle mi se u glavi
kao oni šareni staklići kaleidoskopa
i svaki put mi druga slika
u očima kad zažmurim
ali, postoje u nama neke
neprevodive dubine
postoje u nama neke stvari
neprevodive u riječi
ne znam

Napiši mi pjesmu, molila je
i nisam znao da li ću umeti
voleo sam ju tako lako
a, tako sam teško to znao da pokažem
a, onda odjednom raspored
mladeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazao mi je
u koju zvezdu treba da se
zagledam i tako
eto ti pjesma, ludo jedna...

Divlji badem
Vrteli se točkovi mog bicikla
gde god je stao taj rulet beše premija
smakla se o stepenik njena štikla
nekad su pogledi bili čista hemija

Dobro je počela nedelja
poslednje pripreme za maturu
virili smo u daljine puni nade
preko gimnazijskog bedema
ko pravi dekor za avanturu
prosuo je nežni purpur divlji badem

Poneli nas vetrovi ko maslačke
jedni su leteli lako, drugi padali
i curice su postale prve mačke
a losi đaci odjednom svetom vladali

Sve mi je odlično zvučalo
dobro sam stajao tih sezona
ljuljale me oči širom promenade
a nju sam sretao slučajno
uvek je s pogrešnim bila ona
ali znao sam da sanja onaj badem

Stane sve u strofu-dve u baladi
pustinja prošlih minuta i ova zrna sad
i pred treći refren već nismo mladi
ušla je nedavno sama u kafe Petrograd

Suviše tajni u očima
u zlatni okov je prstić pao
molio me dugi pogled da je kradem
dovraga, kafa je gorčila
al taj sam ukus od nekud znao
probao sam jednom davno divlji
badem

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
29543

Powered by Blogger.ba